„Ovo je soba u kojoj je ubijena cijela moja porodica“, govori Safa Junes dok pokazuje na ulazna vrata svoje porodične kuće u Haditi, prekrivena rupama od metaka. U spavaćoj sobi, na kraju hodnika, šareni prekrivači i dalje prekrivaju krevet na kojem je njena porodica strijeljana.
U toj sobi Safa se sakrila zajedno s pet sestara, bratom, majkom i tetkom, kada su američki marinci 19. novembra 2005. godine upali u njihovu kuću i otvorili vatru. Svi su ubijeni—osim nje. Njen otac je pogođen na ulazu, kada je otvorio vrata marincima.
Dvadeset godina kasnije, istraga BBC Oka donosi nove dokaze koji ukazuju na odgovornost dvojice marinaca—nikada izvedenih pred sud—za ubistvo Safine porodice. Prema forenzičkom stručnjaku Majklu Melouniju, iskazi koji su se pojavili nakon masakra dovode u pitanje tadašnju američku vojnu istragu i otvaraju ozbiljna pitanja o tome kako se pripadnici američkih oružanih snaga pozivaju na odgovornost.
Ubistvo Safine porodice bilo je dio masakra u Haditi, kada su marinci ubili 24 iračka civila, uključujući žene i šestero djece. Upali su u tri doma, ubivši gotovo sve koje su tamo zatekli, kao i četvero studenata i vozača u automobilu koji se kretao ka koledžu.

Kuća u Haditiju gdje je Safina porodica ubijena 2005. godine | Foto: BBC
Marinci su tvrdili da su odgovarali na napad nakon što je eksplodirala bomba pored puta, pri čemu je poginuo jedan njihov saborac, a dvojica ranjena. Safa, koja je tada imala 13 godina, kaže da u kući nije bilo oružja: „Nismo bili optuženi ni za šta. Nismo imali nikakvo oružje.“
Preživjela je tako što se pravila mrtva među tijelima svoje braće i sestara. Najmlađe dijete imalo je samo tri godine.
Četvorica marinaca prvobitno su optužena, ali su njihovi iskazi bili proturječni. Vojni tužioci postupno su odustajali od optužbi, dodjeljujući im imunitet. Jedino je preostalo suđenje šefu odreda, mlađem vodniku Frenku Vuteriču, 2012. godine.

Na slici, koja je napravljena sa snimka koji ranije nije bio prikazan, Umberto Mendoza (muškarac koji kleči) pokazuje šta se dogodilo | Foto: Michael Epstein
Novootkriveni snimci sa pretkrivičnog postupka prikazuju ispovijest razvodnika Humberta Mendoze, najmlađeg pripadnika odreda. Na snimku on priznaje da je ubio Safinog oca, iako je vidio da čovjek nije bio naoružan.
U ranijim iskazima Mendoza je tvrdio da nije ušao u spavaću sobu, ali na audio-snimku sa suđenja kaže da je zašao 2,4 metra u prostoriju. To je ključni detalj, tvrdi forenzičar Melouni, koji je na osnovu fotografija mjesta zločina zaključio da su u sobu ušla dvojica marinaca i ubila žene i djecu. „Mendoza je praktično priznao sve osim da je povukao obarač“, rekao je Melouni.

Safa u sobi u kojoj je ubijena njezina porodica, objašnjava gdje je ležala praveći se mrtva | Foto: BBC
Safa je vojnim tužiocima 2006. godine dala video-iskaz koji nikada nije prikazan na sudu. U njemu je opisala kako je marinac bacio granatu u sobu—koja nije eksplodirala—nakon čega je ušao i počeo pucati.
Drugi marinac, Stiven Tejtum, u kasnijim iskazima priznao je da je vidio da su u sobi žene i djeca, ali je ipak pucao, slijedeći, kako je rekao, „obuku“. U jednom iskazu rekao je da je vidio dijete u koje je pucao. Optužbe protiv njega su povučene.
Melouni smatra da dokazi ukazuju na to da su upravo Mendoza i Tejtum ubili Safinu porodicu: Mendoza prvi, a Tejtum neposredno iza njega.
Vuteričevo suđenje završeno je nagodnom: priznao je krivicu za „nemarno neizvršenje dužnosti“, kaznu koju je njegov advokat nazvao „ravnom packi po ruci“. Nijedan marinac nije osuđen za ubistva u Haditi.

Šef odreda Frenk Vuterič bio je jedini marinac kojem je suđeno, ali su optužbe na kraju odbačene u sklopu sporazuma o priznanju krivice | Foto: Michael Epstein
Safa, danas 33-godišnja majka troje djece, i dalje živi u Haditi. Ne može razumjeti kako niko nije odgovarao za smrt njene porodice. Nakon što je vidjela snimak Mendoze, rekla je: „Trebalo je da bude zatvoren od tog trenutka. Trebalo je da mu bude zabranjeno da vidi svjetlost dana.“
„Kao da se sve dogodilo prošle godine… Želim da oni koji su ovo učinili odgovaraju. Prošlo je gotovo 20 godina, a oni nikada nisu izvedeni pred sud. To je pravi zločin.“
