Austrijske vlasti donose odluke koje najviše pogađaju one koji su već na rubu egzistencije.
Gradske vlasti najavljuju rezove u socijalnim programima, računajući na stotine miliona eura uštede, uz poruku da sistem treba „rasteretiti“. Međutim, humanitarne organizacije upozoravaju da će teret reformi pasti upravo na najugroženije građane i već preopterećene mreže solidarnosti.
Nezaposlenost u Austriji već mjesecima bilježi rast, a izgledi za osobe sa slabijom stručnom spremom ili jezičkim barijerama sve su lošiji. Stanarine neprestano rastu, dok se kriteriji za dobijanje socijalnih stanova pooštravaju, pa je za mnoge siguran krov nad glavom postao nedostižan luksuz.

Posebno teška situacija vlada u industriji – velike evropske korporacije poput Boscha i Nestléa najavljuju rezove, gašenje proizvodnih linija i zatvaranje pogona. Restrukturiranja u metaloprerađivačkom i čeličnom sektoru već donose otkaze i u austrijskim pokrajinama. Pritisak se širi i na maloprodaju te ugostiteljstvo, gdje se poslovi sve češće svode na sezonske angažmane bez sigurnosti i stalnih ugovora.
Za mnoge koji ostanu bez posla i potpore, počinje začarani krug: bez stalne adrese teško je pronaći posao, bez posla nema mogućnosti za usavršavanje ni učenje jezika, a bez toga – ni povratka u sistem.
Stručnjaci upozoravaju da su Austriji, umjesto oštrih administrativnih rezova, potrebni mostovi: brže priznavanje stranih diploma i zanata, vaučeri za učenje jezika, subvencije za najamnine uz jasne obaveze traženja posla, te partnerstvo s poslodavcima koji zaista zapošljavaju.
Jer, kako zaključuju humanitarni radnici – „socijalna sigurnost nije trošak, nego ulaganje u stabilno društvo“.
